London mu je odisao tugom, Milano mu nije bio suđen, a u "Gradu svjetla" odmah se osjećao kao kod kuće
Kad sam sletio u Pariz 27. rujna 2014., samo nekoliko dana nakon rođendana, pomislio sam - DA! Ovo je grad u kojem želim živjeti. Ovaj grad živi, u ovom gradu su ljudi nevjerojatno drski, a opet nekako šarmantni. O ovom gradu nitko ne osuđuje nosite li traperice poderane na koljenima. U ovom gradu želim kupovati svoj baguette u pidžami i kožnatim čizmama. Ovdje se na društvenoj ljestvici poštovanje stječe karijerom i talentom, a ne izgledom. U ovom ću gradu radije stajati na žulj ljudima koji diktiraju svjetsku modu nego se koprcati u blatu s ‘ovim ostalima’. U ovom sam gradu onaj mladi svježi profil o kojem svi pričaju. I to me pali. Tu se nekako osjećam kod kuće, entuzijastično počinje dizajner Manuel Maligec, hrvatskoj publici poznat kao Mani. Bila je to jedna možda od najeksplozivnijih odluka u njegovu životu s obzirom da nikada nije bio u Francuskoj, ističe, ali kao uvijek, vođen nekim iracionalnim instinktom koji ga je do sada odlično služio, donio je odluku koja mu promijenila život.
- Nisam se osjećao ugodno u Londonu unatoč moja dva kraća posjeta koja su trebala stvoriti romansu između mene i grada. Kao dijete s otoka Krka, nisam bio svjestan koliko vrijeme može utjecati na mene, a London je nekako odisao tugom. Mislio sam da je Milano dobra opcija jer mi je nekako kulturološki bliži, upoznat sam s talijanskim turistima i tečno govorim talijanski jezik. No odluka je ipak pala na Pariz. Grad u kojemu nikada nisam bio, idealna prilika da se upoznam s novom kulturom i naučim još jedan svjetski jezik. Dodatno, sve modne kuće za koje sam želio raditi bazirane su u Parizu – govori Mani. Pariško iskustvo stjecao je u modnim kućama Rick Owens, Vetements i Givenchy, a trenutačno radi kao senior za modnu kuću Maison Margiela. Putuje jedanput, dvaput na mjesec minimalno, što poslovno, što privatno. I, da, nakon i 20 sati uronjenosti u modu, bilo kakav bijeg i odmak od modne svakodnevice itekako je dobrodošao. I tu u pomoć uskače taj šarmer Pariz u kojem ga ništa pojedinačno nije oduševilo jer ga je oduševio ovaj grad kao takav.
- Svaki kutak je zanimljiv i uzbudljiv. I ona najnepoznatija ulica, najudaljenija od centra je zanimljiva, u njoj se krije maleni dućan s vintage parfemima. I na samoj granici Pariza staru željzničku stanicu pretvorili su u kafić. U ovdašnjoj džamiji popijem najbolji zeleni čaj, na propalom javnom bazenu Hermès je otvorio dućan kao džunglu u kojem sama arhitektura inspirira. Svaka pariška zona odiše posebnom kulturom kao grad u gradu. Šesta zona jedna je od najluksuznijih u kojoj živi stara pariška buržoazija - priča.
Njoj se, pak, smije pariška aristokracija locirana oko dvorca Versailles. Desna se strana Pariza smije lijevoj jer su slabije povezani metroom, a nužno su vezani uz desnu jer se na ovoj našoj desnoj sve odvija (smijeh). Ja, recimo, volim cvijeće. Tako na desnoj strani jedan cvijet platim 3,50 eura, a na lijevoj isti taj cvijet je šest eura. I tako nekako se pozicioniraju i modne kuće.
Rijetki su oni koji dobro zarađuju u 16. zoni, ali Céline je tamo otvorio dućan jer, prema definiciji Femme Céline, prava Parižanka živi u 16. zoni. Intelektualka koja posjeduje stan tik do svjetskih ambasada. Valentino, Fendi i Givenchy su otvorili dućane u Le Marais, zoni koja privlači najveći broj turista i mladih. Poznata je po brojnim klubovima, art galerijama i shopovima. To im je, pretpostavljam, ciljna skupina, objašnjava Mani pariški način života koji moraš prihvatiti i igrati prema njegovim pravilima.
“Sad jasno vidite da sam profesionalno deformiran. Čak i povijesne zone gledam kroz modno orijentirane oči”, smijući se dodaje Mani. Jedan od načina na koji ga Pariz opušta su muzeji. Ponuda je, kaže, toliko velika tako da ih posjećuje svaki vikend ako ima vremena. Musée Rodin i Musée du quai Branly, u kojem je pogledao izložbu “Du Jourdain au Congo”, nedavno su ga oduševili. U radovima Jeffa Koonsa uživao je u Centre Pompidouu.
- Nedjeljom, kad je grad mirniji, najčešće odlazim u parkove. Tamo je bilo kakav oblik relaksacije najbolji. Parc de Buttes Chaumont udaljen je svega 20-ak minuta od mog stana i u njemu se održava odličan party svake nedjelje. No najdraži mi je Parc de Bagatelle u neposrednoj blizini Fondation Louis Vuitton. Možda vam ne bih trebao otkriti ovu lokaciju jer je to jedini park u kojem se možete sakriti od užurbanoga pariškog života (smijeh). Raj na zemlji. Okružen ružičnjacima, vrtovima naranči, rijetkim vrstama cvijeća, šumom u kojom se slobodno kreću paunovi i razne vrste ptica. Tamo ćete nerijetko sresti i modne insajdere u potrazi za inspiracijom ili izolacijom.
Tu je i botanički vrt Jardins des Plantes smješten tik do 5. studentske zone te džamije u koju odlazim u hammam i najbolji zeleni čaj u gradu - otkrio nam je Mani, koji najbolju zabavu u gradu preporučuje uz Canal St. Martin, uz koji se nalazi i njegov stan. Tu su najuzbudljiviji klubovi, konceptualni restorani... A kad se udomaćiš, grad ti sam počinje pokazivati svoja tajna mjesta, postaneš dobrodošao u malom krugu ljudi koji poznaju ovdašnju scenu.
- U posljednje sam vrijeme opsjednut parfemom Unum Enui Noir i njega mogu pronaći samo u konceptualnom dućanu Nose, koji prodaje najlimitiranije parfeme. L’Eclaireur je konceptualni dućan smješten u srcu Le Maraisa te prodaje vrlo selektivan asortiman brendova. Po meni nudi izvrsno vizualno iskustvo i svakako sugeriram odlazak u isti. Nije da ne zavirim i u popularne turističke destinacije. Le Bon Marché Rive Gauche prva je robna kuća na svijetu smještena u najelegantnijem arrondissementu Pariza - priča Mani, koji će nerijetko posjetiti vintage tržnice u potrazi za inspiracijom, jedinstvenim umjetničkim djelima ili komadima namještaja, tekstura, materijala koji ga mogu inspirirati u daljnjem radu.
Tržnica Marché aux Puces de Saint-Ouen postala je sastavni dio njegova posla, počevši sa Givenchyjem za koji je ondje odradio prvo modno istraživanje.
- Woow, koliko stvari uspijem stisnuti u jedan mjesec (smijeh). No daleko je to od realnosti, najviše vremena provodim u studiju ili s prijateljima, avionu ili FaceTime pozivima s obitelji. Najiskrenije, zabrinulo bi me da mogu svoj život u Parizu sažeti u ovaj tekst. I nadam se da ovdje ne staje, da ja i Pariz pišemo jednu lijepu zajedničku priču, kao Bonnie i Clyde - govori.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.