Neprežaljeni Concorde: Prijevoznik svjetske biznis elite

Zajednički projekt britanske i francuske vlasti, legendarni Concorde, potpuno je promijenio pojam putovanja avionom kada je prije 40 godina pušten u upotrebu za javnost. Iako je prvi uspješan supersonični let obavio 1. listopada 1969., tek je početkom 1976. postao dostupan običnom čovjeku kada je British Airways lansirao let između Londona i Bahreina, a Air France između Pariza i Rio de Janeira. No daleko od toga da si ga je svatko mogao priuštiti - zbog njegove brzine uglavnom su ga koristili biznismeni, kojima nije bio problem dati skoro 10.000 kuna za kartu.

Rex

Zahvaljujući elegantnom dizajnu, inventivnosti i nedostupnosti, Concorde je postao pravi simbol moći, luksuza i glamura te dizajnerska perjanica svog perioda - toliko da ga je bio užitak gledati i sa zemlje. Snalažljivi zaljubljenici u brzine ipak su pronašli način da uđu u njegovu prestižnu unutrašnjost - za 150 funti i odricanje od nošenja prtljage mogli ste postati kurir vremenski osjetljivih dokumenata: Concorde je bio daleko najbrži način za njihov prijenos, a među uvjetima je bilo i pristojno odijevanje - ako ste bili spremni pomoći vladi, morali ste odjednuti odijelo i kravatu kako ne biste uzrujali druge otmjene putnike. Usprkos revolucionarnoj brzini putovanja (let London-NYC trajao je sat i pol), Concorde je bio dijete pedesetih, i to se najbolje vidjelo u pilotskoj kabini - trojica ugurana u maleni prostor gledala su komandnu ploču koja je više podsjećala na bombaške avione iz perioda hladnog rata nego na moderne zrakoplove. Hladni rat i stoji iza Concordeova nastanka - dok su se Amerikanci i Rusi natjecali tko će prvi otići u svemir, Britanci i Francuzi udružili su snage kako bi spojili svoje dvije kulture i tehničko znanje te stvorili stroj koji leti dva puta brže i na 50 posto višim visinama od bilo kojega konkurenta.

Rex Dok su inženjeri pokušavali izračunati pod kojim nagibom mora biti nos aviona kako bi sigurno sletio te kako osigurati da se putnici neće opeći na prozorska stakla, političari s obiju strana La Manchea krenuli su se kladiti. Ulagali su milijarde funti i današnjih eura poreznih obveznika na činjenicu da nitko osim Francuza i Britanaca neće biti zainteresiran za letjelicu bržu od brzine zvuka. Situaciji nije pomoglo ni to što je Concorde bio beskonačno elegantan, ali otprilike i jednako loš za okoliš - trošio je daleko više goriva no iti jedna letjelica dotad; British Airwaysov novi Boeing 787, s duplo više putnika, triput je mogao otići do New Yorka za količinu goriva koju je Concorde potrošio u samo jednom letu. Problem je bio i buka: probijanje zvučnog zida bilo je toliko glasno da Concorde nije mogao letjeti iznad naseljenih područja, što mu je prilično ograničilo manevarski prostor, a čak i kad je letio brzinom manjom od one zvuka, bio je glasniji od bilo kojega drugog aviona, što mogu potvrditi građani Londona koji su doslovno mogli naviti sat u 22:10 kada je Concorde slijetao u grad. Ovo ne čudi kad znate da putničke zrakoplove pokreću tihe i efikasne tvornice energije, dok je Concorde u sebi imao čak četiri motora Rolls-Royce Olympus, koji su se koristili na legendarnim letjelicama Vulcan, dizajniranim za bombardiranje Minska i Moskve, a ne za prijevoz poslovnih ljudi do Manhattana. Sjeverni Atlantik ipak je bio glavni prostor prometovanja ovih aviona, a kolebanje američke vlasti, koja nije htjela krasti putnike američkim kompanijama Pan Am i TWA, da odobri let Concordeu trajalo je godinama.

Rex

Napokon su popustili i dopustili samo let do Washingtona - New York je otvoren kao destinacija tek nakon duge pravne bitke i odluke američkoga Vrhovnog suda; argument odvjetnika je bio da Concorde mora letjeti negdje. Čak su i preduge udaljenosti bile problematične zbog velike potrošnje goriva - tijekom leta do Brazila Concorde je morao stati u Dakru napuniti spremnike. Krajem 70-ih Concorde se suočio s novim problemom - rastućom cijenom goriva, zbog koje su skoro sve aviokompanije odustale od nabave rastrošnog zrakoplova, a njegova isplativost izgledala je sve tragičnije. Slamka spasa pojavila se korištenjem 14 komercijalnih primjeraka Concordea za privatne letove u Monte Carlo ili druge destinacije, čime je omiljeno prijevozno sredstvo biznismena postalo igračka bogatih i slavnih - za nerazumnu sumu novca mogli ste čak obletjeti Zemlju u jednom danu. Činilo se kako se Concordeu smiješe ljepši dani s padom cijene barela nafte ispod 30 dolara (danas je barel iznad 100). No i to se promijenilo 25. srpnja 2000. u Parizu.

Metal je potpuno prerezao gumu...

Air Franceov let 4590 baš je polijetao prema New Yorku na pisti 26, bio je to unajmljeni Concorde pun njemačkih turista. Tijekom kotrljanja po pisti jedna od guma prešla je preko komada titana koji je otpao s prethodnog aviona - metal je potpuno razrezao gumu. Dio materijala udario je u spremnik s gorivom te ga dovoljno stresao da je puknuo ventil, a gorivo je curilo po pisti. Dijelovi opreme za slijetanje koja se također vukla po pisti stvorili su iskrice te je avion poletio zapaljen. Usprkos trudu posade zaustavio se tek kad se zabio u hotel osam km udaljen od kraja piste, a sve osobe u njemu su poginule - 100 putnika i devet članova posade, kao i četiri osobe koje su se našle u hotelu.

Uslijedila je godina dana rada na sigurnosti te je novi pokušaj imao 11. rujna 2001., na letu s Heathrowa prema New Yorku. Sletio je natrag u London nekoliko minuta nakon napada na WTC. Amerikanci su se počeli bojati letenja, a Concorde je izgubio na ionako klimavoj profitabilnosti - kad je 2003. objavljeno da prestaje s radom, popodnevni let s JFK-a imao je samo 20 putnika. Zaljubljenici u ovoga supersoničnog ljepotana ipak ne odustaju od plana da ga opet vide na nebu, iako procjenjuju da bi ih pokretanje takvog projekta stajalo oko 120 milijuna funti. I dok čekaju rasplet situacije s potencijalnim financijerima, prizemljeni Concorde i dalje možete vidjeti na aerodromu u Manchesteru, na Heathrowoj pisti 27L te u nizu muzeja posvećenih letenju u Velikoj Britaniji, SAD-u, pa čak i na Barbadosu.